logo

PRETRAŽIVANJE
Vrsta
Lokacija
Cijena do
Oznaka

Authentic Dalmatia

Svjetsko prvenstvo u piciginu
Započele su kvalifikacije za prvenstvo svita u piciginu, po nekima "najsplitskijieg" sporta, koje će se odvijati na plaži Bačvice 06. i 07. lipnja. U srijedu 10. lipnja će se održati nastupa ekipa osnovnih i srednjih škola, kao i ragbi u plićaku (RK Nada).

Finale će se održati u subotu 13. 06. uz revijalni nastup gostiju - ekipa iz Italije, Crne Gore i BiH.



Pigicin je sport koji se igra na plaži, a bit igre je zadržati lopticu što više u zraku. 'Narodni' je sport u Hrvatskoj, najviše se igra u srednjoj Dalmaciji u priobalju i na otocima. Može se vidjeti i u ostalim hrvatskim prioblanim mjestima. Ipak, pravu popularnost ima u Splitu. Igraju ga mladi, ali nije neobicno vidjeti i starije, odnosno ljude srednje dobi ukljucene u igru.



Podrijetlo


Smatra ga se "najsplitskijim" sportom. Kultno igralište u Splitu za picigin jesu Bacvice, splitska plitka pješcana plaža.

Picigin je nastao prije 6000 godina u Srednjoj Americi. Domoroci su ga igrali na mirnim obalama rijeka sa lopticom napravljenom od životinjske mješine koja je bila ispunjena pijeskom.



Srodni športovi

Zoga falu



Mjesto igranja

Igra se u plicaku, na pješcanoj plaži. Sve druge varijante (kamen, šljunak i sl.) nisu poželjne jer tada to više nije picigin.



Igraci


Po nekakvim iskustvima dugogodišnjih igraca picigina najbolja je igra sa 5 igraca. Manje i više jednostavno ne funkcionira kako bi trebalo, iako se naravno može igrati.

Mješovitost postava po spolu i dobi nije ništa neobicno.



Pravila


Igraci stoje u krugu. Poželjno je da more bude najviše izmedu koljena i gležnja, a najniže do gležnja (idealno je da je nekoliko centimetara iznad gležnja).

Igraci ne dodavaju lopticu jedan drugomu, oni odbijaju lopticu prema nekome neodredenom u krugu, ili izvan kruga, može i "u prazno", ali opet neka to bude uhvatljivo.

Kad se odbija, poželjno je baciti lopticu uvis, neka napravi luk, parabolu u zraku i padne...negdje. Nije problem i ako je putanja loptice pravocrtna, ili cak izravno padajuca, ali to je dopustivo i igrivo i ima smisla samo ako se lopticu tako vraca u igru, ne da se tako stalno igra. Velika brzina kretanja loptice nije poželjna.

Igraci ne moraju stajati u mjestu u igri. Štoviše, kad se igraci "zagriju", prava akcija i jest kada se igraci pocnu bacati, skakati, trcati po lopticu...

Lopticu je dopušteno udarati dlanom, a poželjno je da se igra s obje ruke, što je najcešce greška neiskusnijih igraca koji igraju samo onom "jacom".

Bit ove igre je što nije kruta, njoj je cilj opuštanje. Igra obicno zapocinje lagano, a kad igracima "dojadi" sporost, onda se malo "zakuha" situaciju nezgodnim odbijanjem, tako da su igraci prisiljeni na akrobacije, ali ne one vrste, da igracu koji je pao, opet baciti nazad. Lopticu se vraca ostalima, dok se igrac koji je ispao može vratiti. I SVI igraju. "Nije šema" bacati samo onima koji ce sigurno dobro "uhvatiti" ( ne uhvatiti u doslovnom smislu, misli se u stvari - odbiti ), nego i onima koji su lošiji odbijaci loptice, tako da se ostali igraci moraju truditi "spasiti lopticu" da ne padne u more i vrate ju u igru.

Hvatanje loptice nije dopušteno. Jedini dopušteni hvatacki zahvat je rijedak za vidjeti i opasan - za zube. To je kad igrac uhvati lopticu u usta, ali ju ne zadrži nego odmah - ispuhne (NE ispljune) nazad u igru.

Za lopticu je poželjno da bude velika negdje izmedu ping-pong loptice i teniske loptice. Idealna loptica za igranje je izbrušena teniska loptica (izbrusi joj se tkanina a i koji mm gume tako da je lakša i da bolje leti)



Izvor: Wikipedia